HOME

Izvod iz brodskog dnevnika

Pišu i slikaju
Neša i Neli

Mi smo na Trinidadu malo zaglavili

Ribarsko selo

Poslednji put smo proveravali stanje naše snasti (opute ili rigg-a) to jest sajli koje drže jarbol, i zatezače - španere  još u Americi pre 3 godine. Došlo je vreme da se to ponovo uradi, tim pre što nismo sigurni koliko su stare (a u međuvremenu su se podosta „umarale“ na našem dosadašnjem putu). Stručna provera od strane ovlašćene firme je pokazala da  nije sve u najboljem stanju. Sve polako ali sigurno izdiše. Oputa može da izdrži još, ali je mudrije zameniti sve u šta sumnjamo pre „velikog puta“.

Popravke su krenule zbog ove pukotine

Mnogi su nam rekli da Trinidad ima odlične i povoljne majstore za oputu (rigger-e) i da ako mislimo da menjamo sajle Trinidad je pravo mesto za to.
Ispostavilo se da su nam „backing plates“ (inox pločice koje iznutra drže sajle u jarbolu) vrlo dotrajale, sa već vidljivim pukotinama, a neke već popucale.

Dotrajali backing plates

Zatezači - španeri od brodske bronze su pokazivali znake umora, a i prednja šina za rol đenovu je počela da puca na dva mesta i to baš kod uvodnika jedra.

Tako da je pala odluka da zamenimo podkrižne i nadkrižne sajle i španere, sve backing plates i popravimo šinu đenove. Naša VHF stanica u poslednje vreme nije imala baš najbolji prijem (skartio joj se domet drastično) pa smo i to proverili i pronašli da su i antena i kabl zreli za menjanje.

Tako je od malih pukotina na šini ovo preraslo u veliki projekat sređivanja cele opute.

Na našu sreću Trinidad Rigging je pouzdana firma, imaju sve potrebne delove, nisu skupi, a momci koji rade se veru po jarbolima kao akrobate iz cirkusa.

Dok smo čekali majstore, ja rešio da ugradim alarm na brod (vučem ga sa sobom još iz Beograda), zlu ne trebalo. Idemo za Venecuelu, pa Kolumbiju, gde su krađe i obijanje jahti postale dosta česta pojava. Nasred zadnjeg (mizen) jarbola sam ugradio sirenu (koja kad se aktivira urla sa nekih 150 decibala) i jaku strobo lampu. Nadam se da će to potencijalne lopove da poplaši. Imamo i daljince, samo da se zna.

Tako sad sedimo u zlatnom kavezu i čekamo da se  posao sa jarbolom završi.

Marina je prelepa sa divnim baštama i bazenom.

Ali...

Naša marina i sve ostale oko nas su okružene bodljikavom zicom!!!

Mi smo se lepo šećkali okolo dok je Dragana bila tu u vreme karnevala. Onda smo počeli da se družimo sa jedriličarima koji su tu duže. Kažu nikako da  ne izlazimo po mraku, čak ni do susedne marine, koja je na 10 minuta hoda. Bilo je nekoliko pljački i napada.

Nismo im baš verovali. Mislili smo da preteruju.

Onda smo počeli da čitamo novine. Svaki dan poneko ubistvo, a onda sutra dan ubiju svedoka. Već nekoliko dece je kidnapovano i jedan matori je nestao. Dvojicu su našli mrtve na obali. Kažu da je bilo oko 115 ubistava od početka godine (a stanovnika na ostrvu 1.5 milion).

Pa ti šetaj noću ako si lud. Osim karnevala ovo nije baš dobra zemlja.

Strašno nam smeta što nemamo slobodu kretanja. Nije preporučljivo da se ide sam u grad. Za sve moramo da čekamo da se okupi društvo.

Indijski hram na vodi

Društvo iz marine se organizovalo.

Svako jutro u 08:30 na bazenu aqua-aerobik. Utorkom se ide zajednički u mesnicu, sredom u hipermarket, četvrtkom u bioskop, uveče rostiljijada, svako nosi svoje meso i pripremi neki prilog za društvo. Subotom pijaca, nedeljom meksičke domine (to još nismo probali).

Sve ti je organizovano, a mi nismo za organizovano.

Verovatno bi se sa vremenom navikli, ali za sada ipak cenimo svoju slobodu...

Srećom društvo je sjajno.

Proslava St Patricsa sa nasim irskim prijateljima

Prošle nedelje smo sa našim irskim prijateljima išli na proslavu dana svetog Patrika (zaštitnika Irske) na jedno od starih imanja na ostrvu (vlasništvo lokalnih Iraca) i sjajno se proveli uz tradicionalnu irsku muziku i igru, a bogami ni pića ni ića nije nedostajalo.

Zaštita od talasa za plantaže

Top u mariniSvako jutro u 08:00 na VHF kanalu 68 održava se „Net“ (mreža). Nju vode volonterski jedriličari sa temama: Potrebna pomoć, savet ili preporuka - tehnička, medicinska ili druga; vremenska prognoza; Zabava (marine, agencije ili jedriličari javljaju dešavanja); Blago iz kaljuže (nudi se besplatno sve što više ne treba); trampa i kompenzacija (pošto je zabranjeno strancima da prodaju robu, ponuda koja ima vrednost se nudi pod ovom kategorijom).

Ova mreža neverovatno dobro funkciniše. Ljudi svašta traže i svašta nude i što je još važnije niko nije ostao bez odgovora, saveta ili preporuke. Mi smo preko mreže dobili preporuku za riggera i moramo priznati da smo veoma zadovoljni. Našli smo i polovne nautičke karte za 20-30% cene, nešto smo trampili a nešto i platili (nabavili smo skoro 150 komada, pa sada imamo skoro sve do kraja puta). Sada ih slažemo i klasifikujemo, još samo da im nađemo mesto.

Neline nove presvlakePreko mreže se okuplja i društvo za put na zapad jer su učestale neprijatne vesti o napadima na jedriličare u Venezueli. Nažalost, većina bi da krenu tek za dve-tri nedelje što je nama dosta kasno ako mislimo da obiđemo sve što zelimo.

Neli je već dugo vremena imala žarku želju da promeni presvlake na ležaju u prednjoj kabini.

Sada joj se pružila izvrsna prilika, vremena koliko hoće. Šoping po materijal, kupovina mašine za šivenje po jako povoljnoj ceni, pa kroji, fircaj, šij, heftaj i rezultat je više nego dobar. Kabina izgleda kao nova. Pevušio sam joj “sedala sam za mašinom…“ .

Da skratimo priču: brod je spreman, mi se uželeli plovidbe i lepote okeana, uhvatili nas pundravci, daleko je do Paname (oko 1400Nm), ne bi voleli da izgubimo lepo vreme ili da zakasnimo, pa da posle moramo da jurcamo po Pacifiku. Na našu radost red na Panami je ove godine daleko manji: čeka se do 7 dana (prošle godine je bilo 6 do 8 nedelja).

Plantaže kokosaKrećemo dalje u utorak sa planom da nema plana.

Plovimo niz vetar ka Panami, a usput ćemo stati gde nam se svidi ili kada se umorimo.

Posetićemo neko od usputnih ostrva Venecuele (verovatno Islas de Rocas), ABC ostrva (Aruba, Bonaire i Curacao) su nam na putu i pošto su pod holandskim patronatom imaćemo priliku da se dodatno snabdemo za dalje.

Zatim ćemo verovatno ka Kolumbiji, tačnije Kartageni, kažu da je grad fascinantan.

Najviše se radujemo obilasku San Blas ostrva kojih ima oko 150, a nastanjuju ih Kuna indijanci (koji žive još kao u prošlom veku). Znate ono, kad stignete morate prvo da se javite poglavici, da mu ponudite poklone, popijete sa njim lokalno piće i tek kad vam on da dozvolu možete da se švrćkate po ostrvu.

Mnogi su svratili na San Blas na par dana a ostali i par meseci…

Potom krećemo ka Panami, tačnije ka Colonu, odakle ćemo dalje kroz kanal pa na Pacifik.

Lešinari održavaju čistoću na plaži

Pozdrav
Posada “Bašjako“
Neli & Neša

Objavljeno: 24/03/09

HOME