HOME

Izvod iz brodskog dnevnika

BONAIRE - Holandski Antili

Mala Holandija

Pišu i slikaju
Neša i Neli

Možete li da zamislite zemlju bez kriminala? Zemlju gde novine izlaze jedanput nedeljno i gde je glavna vest o pobednicima na takmičenju zmajeva i novom rekordu u jedrenju na dasci do susednog ostrva (35 Nm). Takođe je važna vest da su postavili uređaje koji treba da ustanove, ko ili šta, proizvodi najviše prašine. Kratak osvrt na Obaminu posetu Evropi nalazi se tek na trećoj stranici.

Ford A još u voznom stanju

Ovde kanarinci pevaju sa drveća. Papagaji se često čuju, ali njih treba dobro potražiti u krošnjama Mangrova, jer im se boja savršeno uklapa sa zelenilom. Flamingosi uživaju u mnogobrojnim slatkovodnim jezerima, pa čak i onim na obodu grada.

A ko si ti?

Da li možete da zamislite da sedite u kafiću na šetalištu i odjednom ugledate jato delfina kako se bezbrižno igra na sto metera od obale.

Brodovima je apsolitno zabranjeno sidrenje, da ne oštete korale na dnu. Postavili su betonske blokove od po 6 tona sa bovama za koje se brodovi vezuju.

Stanovništvo se posvetilo zaštiti okoline i uživanje u toj okolini je sve što ih zanima.

Nemojte pogrešno da nas razumete. Mi nismo na nekom ostrvu koje je civilizacija zaobišla. Ovde je civilizacija, čak i po evropskim standardima. Samo ih je politika izgleda zaobišla.

Ispred rive je usidren jadan jako čudan brod. Veliki aluminijumski trimaran, sa čudnim jarbolom i još čudnijim koritom. Kao da je sišao sa stranica stripa o Flaš Gordonu. Zove se AQUASPACE. Raspitali smo se malo i saznali da je brod bio napravljen za Žaka Kustoa, kao prototip. Pored čudnog, futurističkog izgleda, dno centralnog koritita je od stakla i služi za posmatranje koralnih grebena u plovidbi. Na pramcu se nalazi i malena kabina, koja bolje pristaje nekom SF vozilu nego brodu. Pored navigacije i upravljanja brodom, služi još i kao maleni TV studio za podvodna snimanja.

Kustoov trimaran

Ne znamo kako se našao na Boneru, ali je sada turistička atrakcija i redovno plovi do Petit Bonera  i pun je turista koji žele da vide podvodni svet, a ne žele da se pokvase.

Prvo smo se podsmevali takozvanoj “važnosti” vesti o postavljanju uređaja za lov na prašinu i otkrivanja uzročnika, ali upravo je ta prašina odgovorna za konjuktivitis koji nas je zaustavio. Kažu da je to ovde uobičajena stvar. Prašina leti na vetru koji ovde stalno duva i toliko je sitna da se ne vidi. Zapazite je tek kada perete brod, okačite veš da se suši, a na njemu ostane prljava crta od sajle ili otvorite jedra a ona žuta od prašine. Za nas koji moramo na vetru i suncu da boravimo po ceo dan, to je potpuna katastrofa. Nesmemo da se pomerimo dok se ne sve ne izleči (na jakom suncu i vetru može samo da bude još gore).

Puno milja je još pred nama, a zdravlje je, pored broda, druga najvažnijna stvar.

Naša marina predveče

Put nas na dalje vodi sve dalje od civilizacije i bolje je sve izlečiti na vreme u nekoj civilizaciji, a ne lečiti se u nekoj nedođiji.

Uglavnom provodimo vreme u brodu i u pauzama između ispiranja očiju, sipanja kapi i mazanja masti ubijamo vreme sređujući sitnice, slušamo muziku, čitamo ili gledamo filmove na kompjuteru.

Brod je pod tendom, ventilatori na sve strane ubijaju vrućinu, a predveče pada zatvaranje svih otvora komarnicima, paljenje raznih anti-moskito naprava, jer su im komarci prava napast. Sitni, a jedu za medalju.

Solane

Razrađujemo sistem za borbu protiv komaraca do detalja (razna sredstva različito deluju, a neka nerade uopšte - isprobavamo sve čega se dokopamo), jer dalje nastavljamo ka delovima sveta gde komarci ne samo da ujedaju, nego prenose i Malariju.

Kruzeri moraju u većini slučajeva da budu “sam svoj doktor”, pa je preventiva jedna od važnijih stvari.

Naoružali smo se pilulama za preventivu protiv te tropske boljke i lekovima (od Malarije ne postoji 100% zaštita, jer su malarijski paraziti razvili otpornost na neke lekove i mora se voditi računa koja se preventive gde koristi).

Pelikan na plaži

Na internetu smo pronašli sve moguće izvore informacije o tropskim boljkama i smatramo da ako se budemo strogo pridržavali pravila nećemo biti ugroženi.

Protiv Žute groznice smo se vakcinisali još u Baru i tu smo mirni još 10 godina.

Denga groznica nema preventive, ali na sreću uglavnom nije smrtonosna.

Razmatramo sve moguće opcije za dalji nastavak puta, pomalo kasnimo, ali se nadamo da će se sve na dalje odvijati po nekom našem generalnom planu.

Praistorijske pećine

Pozdravi sa “prašnjavog Boneira”

Neli&Neša
Bašjako

Objavljeno: 06/05/09

HOME