HOME

Izvod iz brodskog dnevnika

BašJako sa Boneira


BašJako u marini

Pišu i slikaju
Neša i Neli

Statistike kažu da ljudi koji krenu jedrilicom na put oko sveta u proseku ostanu oko 5 godina. Najveća statistička grupa je od 3-9 godina, iako Jimmy Cornell (najcenjeniji pisac o cirkumnavigaciji) trasira rute koje traju od 2-3 godine. Naivno i idealistički, mi smo verovali da ti jedriličari shvate da je nemoguće obići sva lepa mesta za tako malo vremena, ili se jednostavno zaljube u neko mesto usput (kao što smo se mi bili zaljubili u St Luciju), gde požele da ostanu duže.

Turistički brod

Kako vreme prolazi, sve više shvatamo koliko stvari (ne uvek tako romantičnih) može da omete planove i koliko su u stvari kratki „vremenski prozori“ za prelazak okeana, za prelazak iz jedne faze u drugu, iz jednog sveta u drugi. Tu su kvarovi, loši ili spori majstori, nedostatak delova, bolesti, nepovoljni vetrovi... Za sve to vreme, šansa, izazov, ili želja  zove sa neke druge destinacije, tako da nikad nije sigurno šta je u stvari prevagnulo kod odlučivanja.

Evo kako smo mi, tako banalno, ostali na Bonairu već tri meseca:

Recept za Bonaire

Uživancija / obilazak ostrva

21 dan

1 konjuktivitis (Neša)

15 dana

Jak vetar (udari do 35 NM)

6 dana

1 recidiv konjuktivitis (Neša)

7 dana

Jak vetar (udari do 35 NM)

7 dana

1 nepoznati virus (Neša)

30 dana

1 enterovirus (Neli)

7 dana

Jak vetar (prognoza)

7 dana

Rezultat: 3 meseca na Boneiru

 

Na ovom tropskom ostrvu, punom vlage (prijavljivali su vlažnost vazduha i do 140%, što nam nije sasvim jasno), morali smo da smislimo rešenja za nekoliko gorućih problema.

Prvo, način kako da rashladimo brod. Pored dve velike tende koje stalno klepeću na vetru, u brodu se stalno vrte četiri ventilatora, ali to nije dovoljno. Tako smo smislili da vežemo flašu sa zamrznutom vodom ispred ventilatora.

Eureka!!!  Radi!

Naravno morali smo da stavimo činiju ispod flaše da skuplja kondenzovanu vodu.

Priručni erkondišn

Nažalost, za svega 1,5 - 2 sata, flaša se potpuno odmrzne, a treba joj 2 dana da se opet zamrzne. Zato smo ovaj patent koristili isključivo kad su najtopliji dani oko podne. Sad smo odlučili da isto to probamo i sa zamrznutim mesom. (i to radi ali kraće).

Dalje, komarnici. Komarnici su ovde pitanje preživljavanja, jer su komarci nezasiti i neumoljivi, a mogu biti i zaraženi. Klasičan komarnik okačen na drveni ram nije dolazio u obzir jer nemamo gde da odložimo ramove kad smo u plovidbi.

Nakon dosta razmišljanja i eksperimenata, našli smo kako najbolje da iskoristomo čičak traku da zakačimo komarnike na vrata i bokaporte (prozore na plafonu). Oko iskrojene mreze smo sašili platno i čičak traku, a na ulazna vrata smo zalepili čičak traku na svakih 20 cm. Kad nije u upotrebi, mrežu jednostavno zarolamo i sklonimo bilo gde, da ne smeta.

Prozor u salonu nam je zadao najviše problema. Nismo mogli da upotrebimo isti sistem jer bi lepljenjem čičak trake na tikovu šperku verovatno sa vremenom iscepali furnir. Rešenje, sasvim jednostavno, se ukazalo slučajno dok smo pokušavali nešto sasvim drugo. Mrežu lagano prebacimo preko prozora, a preko spoljne ivice prebacimo elastični kanap ili lastiš, kao na teglu za zimnicu. Savršeno! Samo treba paziti, kad se skida i stavlja, da lastiš ne odleti (mi smo ga morali pecati, dok nismo shvatili da je ipak bolje da ga zašijemo za mrežu u njenom čošku).

Treće, snabdevanje knjigama. Veoma brzo smo procitali sve knjige koje smo trampili još u Trinidad-u. Već smo pisali kako u svim marinama postoji trampa knjiga koja radi po sistemu „ponesi koliko doneseš“. Nažalost lokalna trampa je izuzetno siromašna tako da smo je brzo savladali. Morali smo krenuti u pohod na knige; kupovali, razmenjivali, žickali od broda do broda ... i gde god nam se ukazala prilika.

Kapetan - nestrpljiv kad krene na pivo

Na sreću smo pronašli lokalni video klub i počeli da iznajmljujemo DVD-ove. Uspeli smo da odgledamo sve što smo propustili u poslednjih par godina.

Kada su nam boljke dozvoljavale čačkali smo svašta po brodu i kopali po internetu. Uglavnom nije nam baš bilo dosadno.

Četvrto, kako se izboriti sa prašinom koja je tako sitna da se ne vidi, ali za 2 dana ostavi žuti trag na svemu što je izloženo. Kad ostavimo komarnike i u toku dana mnogo manje prašine ulazi u brod. Ventilatore koji stalno rade moramo da demontiramo i peremo svakih par dana. Spolja  bi brod trebali da peremo svakih nekoliko dana, a to predstavlja problem jer se ovde voda lepo plaća (sva voda na ostrvu je proizvedena desalinizacijom morske vode, a to je podosta skup proces).

Živa ograda - specijalitet Boneira

Poslednji, ali ništa manji problem, je vlaga. Pored stalno otvorenih prozora i vetra koji ovde stalno duva, stvari pobuđave. Za dve nedelje se na zidovima koji su iole zaklonjeni stvori tanak sloj buđi. Za vlagu nismo uspeli da pronađemo rešenje osim da stalno iznova peremo stvari koje nisu u stalnoj upotrebi i zidove. (postoji naprava koja se zove Dehumidifier, ali to prevazilazi naše finansijske mogućnosti).

Sedeći na Boneiru tri meseca prekardašili smo sa vizama. Po pravilu mi smo smeli da ostanemo do 30 dana (naravno sa vizom). Pri dolasku, službenik nam je samo udario pečat (bez ikakvih ogranićenja) u pasoše. Pravili smo se ludi, ali posle 90 provedenih dana, (što je maksimum i za ljude iz EU) morali smo da odemo do njih. Službenica nije znala šta da radi sa nama pa nam je zakazala sastanak sa šefom. Šef nas je pitao za razloge, a mi se naravno vadaili na boljke. Pomoglo je  to što smo imali gomilu računa od doktora i od labaratorije, zatim da na spisku postoje i Jugoslavija i Srbija i Crna Gora, a Srbije nema.

Kutak za odmor

Ovo je turističko ostrvo i službenici su tu da pomognu da se problemi reše.

Pored ostalog pomoglo je i to što smo tu sa brodom, plaćamo marinu i ne spavamo na plaži. Kao rezultat svega, šef nam je dao još 7 dana pod uslovom da posle toga idemo.

Tako da sada, hteli ili ne, moramo dalje.

Za Pacifik smo zakasnili – Južna Amerika nas doziva. Ne želimo da pišemo o budućim planovima; idemo dalje pa dokle stignemo. Uostalom zar to i nije svrha krstarenja. Zaplovi, pa dokle stigneš.

01. jul 2009. - Ostrvo Boneiro - Holandski Antili u Karibskom moru

Pozdravi
Neli & Neša
SY BAŠJAKO

Objavljeno: 01/07/09

HOME