HOME

Izvod iz brodskog dnevnika

Još uvek spakovani za polazak

Pišu i slikaju
Neli i Neša

Znamo šta hoćete da pitate. U pravu ste! Još uvek smo u Savu Savu.  Sve je spakovano i spremno za polazak već dva meseca. Ispada da je popraviti Nešu teže nego popraviti  motor. Sve je krenulo naivno, od bolnog išijasa, pa blage upale bešike, prostate, pa na kraju upale bubrega. 40°C temperature, groznica - treskavica u maloj pramčanoj kabini Bašjaka. Sve bi to prošlo lakše da postoji bolnica za koju meštani ne komentarišu sa zgražavanjem “Nećete valjda ovde u bolnicu!!!”. Bilo bi još bolje da na ostrvu postoji ultra zvuk ili bar da postoji laboratorija. Ovako, Neša se lečio kod privatnog lekara, a ja se molila bogovima da se situacije ne pogorša. Akutna faza je dosta brzo sanirana. Posle mesec i po dana na antibioticima, trebalo bi da je sve uredu, ali niska temperatura se uporno vraća svakog poslepodneva.

Ne smemo dalje dok sve ne prođe, jer tamo gde smo krenuli su zdravstvene usluge još gore nego ovde, ili ih uopšte nema.

To je ona druga strana medalje našeg putovanja. Nismo ni svesni koliko neke stravi uzimamo zdravo za gotovo. Ušuškani i zaštićeni, mi neznamo kako izgleda živeti bez pune zdravstvene nege na dohvat ruke. Nisu nam idealne bolnice ali bar postoje.

U Savu Savu uvek ima nekih dešavanja da nam ne bude previše dosadno. Jedriličari se smenjiju. Sad več stižu i one jedrilice koje su uragansku sezonu provele u Francuskoj Polineziji. Sa svakom grupom stiže i poneka poznata posada sa kojom razmenjujemo priče.


Ispraćamo jedriličare - grafiti party

Pre par nedelja smo pozvani da budemo članovi žirija na otvorenim danima Savu Savu-a. To je vašar na Fidži način u kojem se tri dana jede i pije, pleše i peva i pokazuje ko šta zna. Mi smo pozvani da budemo u žiriju za dečiji maskembal. Sa oduševljenjem smo prihvatili, misleći kako će to da bude lagodna, zabavna obaveza. Trebalo je suditi za originalnost, trud i glumu tj. koliko dobro dete prikazuje karakter lika.


Biblioteka je sponzor dečijeg maskembala

Tek kada smo se našli među svom tom maskiranom decom, shvatili smo koliko je naš zadatak u stvari težak. Devojčica maskirana kao indijska boginja bi po našim standardina zaslužila sasvim sigurno jednu od prvih nagrada, ali u zemlji gde živi 40% Indusa!!! da li je lik indijske boginje originalan, kako treba da se ponaša dotična indijska boginja, a kako ona uopšte izgleda? Gledali smo dalje… kako oceniti indijsku mladu? Kako oceniti poglavicu? Vrača? Da li bi oni možda smatrali da je pepeljuga originalna?


Indijska boginja

Uzaludno smo tražili medju decom nekoga ko bi mogao biti okarakterisan kao univerzalno originalan. Srećom bilo je još članova žirija i još dva kriterijuma za ocenjivanje. Bilo je interesantnih kostima, neki su se baš potrudili.


Najoriginalniji

Što se tiče glume, nisu se pokazali. Neverovatno je da većina dece nije ni pokušala da odglumi svoj lik. Ni na bini dok su se predstavljali, ni na vašarištu dok su se okupljali, igrali  i gledali ostalu decu. Jedina deca koja su se bar malo uživela u ulogu su ona koja su obučena u svečanu odeću raznih Fidži likova. Bacilo me na razmišljanje. Prosto kao da nemaju nikakvu želju da se pretvaraju da su neko ili nešto što nisu. Čak ni u igri.  Kad bi smo želeli da budemo surovi realisti, mogli bi  ukazati da je to zato što mnogi nemaju televizore, dobre programe,  DVD-e.  Ali opet zaključak ostaje isti. Ne moraju da se pretvaraju.


I mi smo imali maskembal

Prošle nedelje se jedrilica Quest nasukala na greben (ovo je loša godina za jedrilice sa imenom Quest, ako se sećate posada jednog Questa je nastardala u sukobu mornarice i pirata koji su pokušali da otmu brod). To je već peta ili šesta jedrilica koja se nasukala u Fidži vodama ove godine, ali prva u velikom zalivu gde se nalazi  Savu Savu. Usledila je nesrećna priča koja nikome nije sasvim jasna. Naime, posada Questa je odlučila da udje u zaliv noću, iako su znali da to ne treba da čine. Imali su u GPS-u ucrtanu putanju kojom su prošli kada su izlazili. Nikome nije jasno šta se desilo. Možda su pri izlasku prošli samo zato što je bila plima, a pri povratku oseka (razlika izmedju plime i oseke zna da bude i do 1,5 metar), možda je neko omaškom pomerio neku od tačaka sa putanje (waypoint). Uglavnom, naleteli su pravo na greben. Zvali su “Mayday” jer je brod primao vodu i ceo bok broda se ugibao od pritiska na greben . Ubrzo je čamcem stigla ekipa iz obližnjeg hotelskog naselja, da im pomogne da se iskrcaju. To je bila prva greška (napustili su brod a da ga prethodno nisu na neki način osigurali - usidrili ili vezali za greben).


Sa maskembala

Sutradan je kapetan krenuo da traži jake motorne čamce koji bi mogli da pomognu da se brod odsuče sa grebena. Celo jutro se cenjkao oko cene – druga greška. Stigla je carina i izjavila da napušten brod koji dotakne Fidži  zemlju, dolazi pod kontrolu carine. Tog poslepodneva kad su krenuli u spasavanje, broda više nije bilo. Došla je plima i brod je veselo otplovio. Ali gde? Ceo dan su tražili brod i predveče ga pronašli na drugoj strani zaliva nekih 8 milja dalje, ponovo nasukanog. Meštani iz susednog sela su već uveliko “spasavali” stvari. Pošto je već padao mrak, poduhvat  eventualnog spasavanja je ostavljen za sutradan, a jedan policajac je ostao na brodu da stražari.

Sutradan je carina organizovala i nadzirala spasavanje stvari. Mobilisani su meštane da skinu sa broda sve što se spasiti može – i to sve bez prisustva vlasnika, koji  je morao kod lekara, jer su se ozbiljno inficirale rane koje je zadobio dok je silazio sa grebena i spasavao prijateljicu i osnovne lične stvari.

Sledeći dan je Bil (vlasnik), pošao sa carinom u inspekciju broda da odluči da li se isplati spasavanje ili ne. Dočekalo ga je neprijatno iznenađenje. Meštani su “spasavajući” stvari sa broda, sa pajserima počupali sve što se isčupati može i nemože… svu tehniku, nameštaj, čak su isčupali i slavine i sudopere. Sve je bilo uništeno. Možda je i bilo isplativo spasavati brod sa grebena, ali posle ove sistematično organizovane intervencije carine i meštana, preostalo je samo da se otpiše.

U ovoj nesrećnoj priči ima puno nepoznanica. Nikome nije jasno zašto je vlasnik Bil dozvolio da se sve to tako dešava. Zašto je tako mirno posmatrao kako ostaje bez broda. Pokušavajući da odgonetnemo kako je došlo do ovoga, čak smo i zakon pročitali . Činjenica je da carina po zakonu ima dosta široka ovlašćenja, ali namera zakona je da se zaštiti imovina, a ne da se uništi. Ovo je šesti brod koji se ove godine nasukao u Fidžiju i svima je bilo dozvoljeno da spašavaju brod. Šta se ovde desilo i ko je za to kriv verovatno se nikada neće saznati.

U takvim trenutcima je stvarno dobro biti član neke ozbiljne jedriličarske organizacije koja može da pruži pravnu podršku i što je ponekad još važnije neograničeni broj jedriličara koji su spremni da pomognu i savetuju. SSCA (Seven Seas Cruising Association) je preuzela mere da otkrije o čemu se tu radi, kako bi bili spremni da odreaguju pre nego što se tako nešto desi njihovim članovima.

Kad smo već kod toga, mi smo članovi  SSCA već 5 godina, a pre par meseci smo postali Komodori Seven Seas Cruising Association.

Dok se kapetan Neša polako oporavlja, radimo sitne posliće na brodu, kojih uvek ima, ali se retko nadje vremena i snage za njih.

Odlučili smo da konačno isprobamo malu tajnu velikih majstora sa jedrilice Katafjord. Da klizači glavnog jedra ne bi zaglavljivali pri spuštanju jedra (izgleda da to ne muči samo nas), nego lagano kliznuli, treba prorez na jarbolu namazati sa vazelinom. Eto konačno prilike da se Neli popne na jarbol. Teglica vazelina u jednoj ruci, stara četkica za zube u drugoj ruci i maži, maži. Probali smo, trik zaista radii. Nadamo se da od sada kada kratimo ili spuštamo  jedro  nećemo više  morati da ga cimamo i vučemo na dole, nego će veselo da sklizne kako to i dolikuje.

Puno pozdrava i
Bula Vinaka
Od Neli i Neše
SY BAŠJAKO

Objavljeno: 16/09/11

HOME