HOME

Izvod iz brodskog dnevnika

Vesti iz ciklonske rupe

Fidži, Vanu Levu, Savu Savu

Pišu i slikaju
Neli i Neša


Sidrište


Ovde je mnogo lepo

Moramo priznati da i nije tako zabavno biti u ciklonskoj zoni u jeku sezone ciklona. Nema opuštanja! Do 15-og januara je sve bilo tiho i onda su počele da se nižu tropske depresije, jedna za drugom. Posmatramo prognoze pažljivo dok prelaze iz faze polja niskog pritiska, sa niskom verovatnoćom da postane tropska depresija; pa postane tropska depresija; pa dobije mogućnost da postane ciklon; pa postane ciklon. Posmatramo pragnoze i pratimo scenarija očekivane putanje. Depresije prolaze dovoljno blizu da smo stalno u pripravnosti.

Valjda se čovek i na to može navići. Većina prisutnih jedriličara (Amerikanci  i Australijanci) su već provodili sezonu u zaklonu u ciklonskoj zoni i više se ne uzbuđuju previše. Mi Evropljani se mnogo teže prilagođavamo i za sada ne jedrimo unaokolo.

Uragani, Vilma i Yasi su nastali iznad Fidžja, odnosno polja niskog pritiska koji su postali Vilma i Yasi su nastali iznad Fidžija. Nekih pet dana unapred smo dobili prognozu da postoje uslovi za stvaranje depresije iznad Fidžija. Svako jutro i svako veče smo skidali dugoročne prognoze (za 7 dana) od četiri različita izvora. Gledali smo prognoze znajući da će ciklon nastati dovoljno bilzu i da lako može da krene na nas. Prognoze nisu naročito precizne toliko unapred, pa svaka sledeća  pokazuje nešto drugačiju očekivanu putanju. Neke od prognoziranih putanja su prelazile preko Fidžija. Srećom nisu se ostvarile.

Oba ova polja niskog pritiska su kružila iznad Fidžija nekoliko dana dok nisu dobila dovoljno snage da krenu na put. Wilma je krenula na sever do Samoe, pa okrenula na Jug preko Tonge, prošla južno od Fidžija i udarila Novi Zeland. Yasi je krenuo na Zapad pravo na Australiju.


Od uragana Wilma smo dobili samo kišu

Bilo je uzbuđenja dok nas Yasi nije zaobiišao. Prve prognoze su predviđale da će da se kreće na Jug što bi ga povelo preko Fidžija. Svi koji su jedrili su se vratili u uvalu. Svi su se brodovi pripremili za uragan.

I mi smo brod pripremili za uragan. Vezali smo dodatni kanap od 24mm koji smo vezali na drugom mestu na mrtvo sidro i sproveli ga preko rolera za sidro do vinča đenove. Na postojeći kanap od 30mm smo navukli fleksibilno crevo i vezali ga da stoji na kljunu. Većina šteta koja se desi na mrtvom sidru nastane zbog kidanja kanapa od trenja. Skinuli smo sve pokretne delove sa palube, uključujući radar reflektor, pojaseve za spasavanje, jastuke, tendu, solarne panele i drugo. Radne kanape smo vezali na ogradu da ne bi udarali u jarbol. Sidra smo skinuli sa ležišta da ne bi oštetili kanape, ali smo ih čvrsto vezali na palubi da bi bili pri ruci ako se slučajno otkačimo. Jedra smo čvrsto uvezali kanapom. Nismo ih skidali jer smo računali da uragan u početnim fazama ne bi trebao da ima veliku snagu. A Yasi, kao da je zaključio da ovde nema šta da ruši, jer smo se svi dobro pripremili, je okrenuo unazad na Australiju gde ga niko nije očekivao.


Ponekad bude i vedro

Prema meteorolozima sad bi trebalo da sledi miran period od 3 nedelje, pa počinje sledeći ciklus ciklona.

Naš prijatelj Kurli, vlasnik mrtvih sidara (to je onaj koji sad već 16 meseci isporučuje jedrilicu) još nije stigao do Fidžija. Dan, “brodopazitelj” nije obavio sve pripreme na dva Kurlijeva broda i dva broda o kojima se stara, pa smo uskočili u pomoć, posade sa brodova Carina, Kayogle i mi…

Prva tačka dnevnog reda: na Kurlijevom brodu je trebalo pronaći vatrogasno crevo. Vatrogasno crevo je vrlo izdržljivo i fleksibilno pa je zgodno da se navuče na konope na mestima gde konop može da pukne od trenja. Preturili smo brod od 65 stopa (pretrpan sa gomilom rezervnih delova) i nismo ga pronašli, ali smo usput prosuli kantu plave farbe koju smo potom ugazili pa razvukli po brodu i više vremena proveli čisteći nego tražeći (Neli još uvek ima plave prste na nogama pa joj tepam da je Blue footed booby-plavonogi bubi,retka ptica sa Galapagosa). Pronašli smo neka druga stara creva koja su poslužila.


Dorca Sue

Poseban problem je bio Dorca Sue, stara drvena jedrilica koja se raspada na sidrištu već nekoliko godina. Vlasnici imaju preko 80 godina i više ne mogu da se staraju o njoj, a u takvom je stanju da je ne mogu prodati. Paluba je trula, bitve se mrdaju pa je dosada bila vezana za sidreni vinč. Sada se i sidreni vinč mrda pa smo sproveli kanape do jarbola. Nismo se posebno brinuli za Dorca Sue, ako tone - tone. Vreme joj je. Brod zaslužuje dostojanstvenu vikinšku sahranu! Ali ako se otkači i ne potone! Tad su svi naši brodovi u opasnosti. Uraganski vetrovi mogu da je bacakaju po sidrištu sa broda na brod. Džabe sve naše pripreme ako se to desi. Za svaki slučaj želeli smo uvezati još jedan kanap, ali gde kad je sve trulo. Jedina čvrsta tačka je bilo oko na vodenoj liniji za koju je nekada bio vezan lanac kosnika (koji je otpao). I to smo iskoristili, valjda će da drži.


Marina Waitui

Dok pratimo razvoj vremenske situacije, družimo se sa jedriličarima. Za srpsku novu godinu smo organizovali sedeljku u Waitui marini. Tema je bila Meksiko. Svako je skuvao po nešto od meksičkih specijaliteta, a mi smo obezbedili vino. Srpska nova godina sa meksičkim specijalitetima, internacionalnim sastavom a na Fidžiju… Svi su naučili da uz zdravicu viču: Srećna nova godina (na srpskom naravno).


Na putu do Lambase

Dan nam je organizvao put do Labase. To je najveći grad ostrva. Njegov prijatelj je imao posla u Labasi pa smo krenuli sa njim.

Put prolazi kroz sredinu ostrva, brda i doline, prašume, šume i plantaže pirinča, ananasa, kave, trske, banana i mnogo još koječega. Plantaže uglavnom obrađuju Indijci na zemlji koju rentiraju od plemena. Melanežani obrađuju samo manje parcele za sopstvenu potrošnju i za pijacu.

Put je zaista prelep. Sva sreća, jer je Labasa posebno ružan grad. Sve prodavnice imaju zarđale rešetke na izlozima i vratima, fasade proste i ofucane. Procunjali smo malo, obišli nekoliko prodavnicama, ali smo zaključili da ima isto što u Savu Savu samo u većim količinama. Ručali smo u izvanrednom kineskom restoranu i krenuli nazad.


Topli izvori - ovde ljudi kuvaju povrće

Prošlo je mnogo vremena od kako smo krenuli iz Beograda. Maice i šorcevi nam se raspadaju. Par maica, koje smo kupili u Panami su takođe već na izdisaju. Na suncu se sve mnogo brže troši. Samo je odeća za izlazak skoro kao nova jer smo zaista retko u prilici da je nosimo.

Savu Savu ima nekoliko lepih prodavnica odeće ali je izbor sastavljan za potrebe lokalnog stanovništva. U ponudi su sariji, cvetne tunike, duge cvetne suknje, lava lave (muške suknje). Nisu baš zgodne za jedrenje. Valjda nećemo morati da se prilagođavamo.


Marina Copra Shed

Pre neki dan se u Kopra šed marini povela diskusija o projektima za razvoj Fidžija. Problemi su veliki. Najveći deo zemlje je još u vlasništvu plemena. Nešto malo zemlje koje je u privatnom vlasništvu je odavno prodato. Ne postoji  model za transfer zemlje u privatno vlasništvo, jer se plemenske poglavice koji se najviše pitaju, ne slažu.


Fidžijanske šiklje

Oni hoće da zadrže kontrolu, da spreče da se uništi plemenski način života. A opet želeli bi da mogu bolje da žive i da voze automobile… Neki stručnjaci smatraju da je najveći problem što se Melanežani nalaze u začaranom krugu. Niko, koliko god da je sposoban, ne može da se obogati i tako započne ciklus investiranja. Šta god bi neko zaradio, to je plemensko i podelilo bi se sa članovima plemena kojima su pare “potrebnije” i te pare bi očas posla isparile (jel vam poznato?).


A ako krene odron

Šetajući gradom zalutali smo u prodavnicu ručne radinost. Dočekuje nas pričljivi prodavac, pokazuje nam razne čudne alatke i objašnjava čemu služe. “Ovo je viljuška” objašnjava on “takve viljuške su naši pretci koristili da jedu ljudski mozak. Ne znam da li ste upućeni da su naši preci nekada bili ljudožderi? E pa sa ovakvom viljuškom su jeli mozak.”

“Tvoji pretci?” gledamo ga malo zbunjeno, jer je prodavac tipičan Indijac. “Zar si ti Melanežanin?”

“Da, da..., u stvari, moji roditelji su bili Indijci, ali mi je jedna baba Melanežanka.”

Na šta su sve spremi prodavci za dobru prodajnu priču, čak i da usvoje pretke ljudoždere. Viljušku nismo kupili jer ne nameravamo da jedemo ljudski mozak u skorijoj budućnosti, ali nam ju je gazda poklonio uz izvanredan pergament koji smo kupili.


Posebna umetnost - veslanje štapom

Eto tako provodimo vreme dok oko nas zuje cikloni.

Bula Bula
Od Neli i Neše

Objavljeno: 12/02/11

HOME